Na zadnji policijski checkpoint pred usponom na Khardung La stižemo oko 14 sati. Ne sviđa mi se Yaserov izraz lica dok priča sa službenikom. Prevodi nam da premijer stiže na glečer i da ne možemo dalje, cesta je upravo zatvorena. Vjerovatno do 17 sati a onda je pitanje da li će je uopće otvoriti do sutra. Ne ostaje nam se spavati uz cestu a na samo sedemdesetak kilometara smo od Leha. Brzi dogovor i navala adrenalina - odlučili smo se probiti kroz policijsku blokadu pa kud puklo. I puklo je. Ja ubacujem u prvu, Yaser okreće ključ da da kontakt i ključ mu puca u bravi. Netko to od gore vidi sve. Parkiramo motore uz cestu i slijedi rastavljanje brave i ja pobjedonosno izvlačim mobitel na kojem imam Snidalov service manual za Enfielda. Strujnih instalacija ima bar petnaest verzija a u struju se kužimo ko Mara u krivi. Naravno da krivo spajamo žice i pregara nam osigurač. Imamo rezervni ali i ovaj na motoru je ispravan. Koji klinac ? Gubimo dosta vremena, nervozni smo, sunce je jako. Pristižu nam u pomoć kamiondžije i počinje brainstorming. Nakon otprilike sat vremena nalazimo neki mikroosigurač skriven u petlji ispod sica, mijenjamo ga, opet smo vozni. Srećom baš u to vrijeme otvaraju cestu i krećemo.
Uspon na Khardung La sa ove strane je drastično zahtjevniji od onog sa strane Leha. Stižemo na vrh i ne vjerujemo - gore je takva gužva. Bajkeri i turisti valjda rade izlet do vrha i spuštaju se nazad u Leh. Mašem dečkima da produže, nećemo se zadržavati. Na 40 kilometara smo od Leha, nije nam potrebno, a i već smo se odmarali dolje dok smo prčkali oko struje.
Možda 700 metara od vrha smo prošli kad vidim da Yaser staje sa strane. Puknuo mu je lanac. Kaže da ima negdje spojnicu pa ćemo srediti. Ali...lanac se junački zaglavio između prednjeg lančanika i bloka. Pokušavamo svašta, Igor i ja stajemo na kraj lanca a Yaser cima motor, pa lupamo kamenom po dugačkom šarafcigeru. Ne pomaže a i strašno nas umara fizička aktivnost na 5000 metara. Predlažem Yaseru da uzme moj bajk, spusti se u Leh, dovuče mehaničara sa poštenim alatom. Igor i ja ćemo lagano pješke niz brdo da se ne zadržavamo na ovoj visini, vode imamo za sada dovoljno. Yaser me mrtvo hladno pogleda i kaže - pa zašto ? Vidiš da je dalje nizbrdo.. Namotao je lanac oko oslonca za nogu, ler i krenusmo. On i Igor ispred, ja iza. Ne mogu ovu vožnju dočarati. 39 kilometara bez mašine, u škare, sa minimalnim kočenjem da ne izgubimo ubrzanje. Smijemo se ko budale. Dva puta je Igor pogurao Yasera desetak metara da svlada uzbrdicu i opet suluda vožnja prema Lehu. Vožnja kroz Leh još luđa, ne stajemo na semaforima, ulijećemo u kružne tokove, murija fućka za nama - vozimo dok god imamo brzinu . Počinjemo usporavati i napokon stajemo. Ali bar smo u gradu. Pogledam i ne vjerujem - stali uz automehaničara.
Majstor se bori dobrih pola sata dok je oslobodio lanac. Stavlja novu spojnicu, podmazuje ga. Naravno da je Yaser poderao i stražnje pakne do kraja, i naravno da sam mu ja rekao da ih ne nosi na put. Kao ni lanac. Majstor vadi nove pakne, mijenja i njih. Total ceh sa rukama - 24 kn.
Vraćamo se u isti hostel gdje smo noćili prije polasaka za Turtuk i gdje smo ostavili oprati veš. Ostatak dana i cijeli sutrašnji provodimo u lutanju po i oko Leha.
Nema komentara:
Objavi komentar