Leh... U Leh sam zakasnio nekih 7-8 godina. Više to nije Leh koji sam sanjao čitajući "Čarobnjakovog šegrta" Evalda Flisara. Pitoreskni budistički gradić se pretvorio u neukusnu turističku meku. Stara jezgra grada se guši u moru modernih prenoćišta, dućana sa "autentičnim" tibetanskim drangulijama, vjerovatno sklepanim negdje u siromašnom dijelu Delhija. Na stotine turističkih agencija koje nude paragliding, alpinističke ekspedicije, bus ture, rafting. U zadnje dvije godine tu je i tridesetak rent-a-bike ponuđača. KTM, Enfield Bullet, Bajaj ... pa biraj. 90 kn po danu je najam Bulleta 350, onog pravog sa kontra mjenjačem i bez elektrostartera. Zvuk Leha je zvuk Royalovih mašina i to je ono prvo što mi dolazi kada me ljudi pitaju za Leh. I psi. Na stotine lijenih lutalica. Ali dobro uhranjenih.
Ispijamo čajeve, cjenkamo se se po štandovima, ..... imaju i wireless. Prokleti internet, a taman mi je bilo lijepo bez pametnog telefona. Kasnije poslije podne sjedamo na motore i odlazimo na trosatni izlet u Hemis i Thiksey manastire. Na povratku u Leh tankamo Bullete jer ćemo naredna tri dana voziti tamo gdje benzina nema. Nije problem, Yaserovi motori imaju custom tankove od 25 litara a pod najvećim opterećenjem ( čitaj desecima kilometara uspona u prvoj - drugoj ) Bullet 350 nema šanse da troši preko 3,5 L .
Večeramo opet u istom tibetanskom restoranu a ja opet zveknem par pivi jer nisam bolestan da cijeli dan pijem čaj. Paracetamol majka. Rano liježemo, sutra idemo na Khardungla, kako Ladačani kažu "Highest motorable road in the world". 5400 metara nadmorske visine .
wc sa najboljim pogledom na svijetu
Nema komentara:
Objavi komentar